Psihološki efekat u mršavljenju „Šta dođavola“
Šta dođavola... Stajala sam u jednoj noći usred potpuno mračne kuhinje bosa na hladnim pločicama, napolju je pljuštala kiša, a...
Hidrolizat je proizvod koji se dobija procesom hidrolize. „Hidroliza“ u doslovnom prevodu sa starogrčkog je proces drobljenja neke supstance pomoću vode. „Hidro“ – voda,“ Liza “ – uništavanje.
Moderna industrija ima mnogo načina za razgradnju proteina (proteina) – kiselinom, alkalijama ili enzimima. Takvi načini prerade se koriste kako bi se sirovine preradile u lako dostupne proteine i aminokiseline za apsorpciju u ljudskom telu.
Proteinski hidrolizat (hidrolizat proteina) je delimično razgrađeni protein koji je fragment nekoliko povezanih aminokiselina.
Pri raspadu biljnog ili životinjskog proteina dobijaju se aminokiselinski hidrolizati, u čiji sastav ulaze kiseline, peptidi i druge komponente. Proteini se podvrgavaju hidrolizi kako bi se bolje apsorbovali.
Proteini su potrebni ljudskom telu, oni učestvuju u mnogim metaboličkim procesima. Jednom kada se proteini unose hranom u telo, veliki proteinski molekuli se razgrađuju pomoću kompleksa digestivnih i unutarćelijskih enzima.
U ljudskom stomaku i crevima postoje posebne probavne žlezde koje luče enzime potrebne za razgradnju složenih proteina u aminokiseline.
Međutim, probavni sistem se ne nosi uvek sa razgradnjom proteina ili to ne radi dovoljno efikasno. U nekim fiziološkim stanjima, probavni ciklus se ne sprovodi u potpunosti. To se dešava i normalno i sa patologijom (nedovoljna funkcija digestivnih žlezda, mehanička oštećenja organa za varenje).
koje možemo dobiti iz hrane su veoma različiti. Na primer, globulini i albumini se lako razgrađuju enzimima i telo ih gotovo u potpunosti apsorbuje. Proteini vezivnog tkiva, poput elastina i kolagena, mnogo se teže razgrađuju. Da bi ljudsko telo moglo da apsorbuje vredne komponente ovih proteina, neophodno je promeniti njihovu strukturu delimičnim ili potpunim razbijanjem proteina posebnim enzimima.
Na primer, protein kolagen, koji se nalazi u mnogim namirnicama u kojima je prisutna želatina, ljudsko telo vrlo slabo apsorbuje. Međutim, kolagen je veoma važan: to je glavni protein koji obezbeđuje:
Ako kolagen podvrgnemo preliminarnoj hidrolizi, iz njega možemo dobiti sve ove esencijalne aminokiseline u obliku u kojem ih telo može lako apsorbovati. U procesu hidrolize proteina, lanci proteinskih molekula se razlome. Dobijeni fragmenti se nazivaju peptidi.
(od grčkog. „peptos“ hranljivi) su supstance čiji su molekuli izgrađeni od dva ili više ostataka aminokiselina povezanih u lanac peptidnim (amidnim) vezama. Peptidi, koji se sastoje od 10-20 aminokiselinskih ostataka, nazivaju se oligopeptidi, duži peptidi se nazivaju polipeptidi. Polipeptidi koji sadrže najmanje 50 aminokiselinskih ostataka su već proteini.
Hipotezu da su peptidi sastavljeni od lanca aminokiselina izneo je nemački organski hemičar Hermann Emil Fischer 1900. Od tada su naučnici počeli da proučavaju aminokiseline i kako ih izolovati iz strukture proteina. Herman Emil Fišer je 1902.godine postao laureat Nobelove nagrade, a mnoga naučna društva i Akademije su ga izabrali za svog člana.
Godine 1899. Herman Emil Fišer je izabran za stranog člana-korespondenta Peterburgske Akademije nauka. Godine 1912. Nemačko hemijsko društvo je osnovalo medalju Emila Fišera. Ovu nagradu dodeljuju hemičari za izvrsnost u organskoj hemiji.
U proteinskom molekulu aminokiseline nisu raspoređene haotično, već u određenoj DNK sekvenci. Za ljudski metabolizam ova sekvenca nije važna. Telu su potrebne samo pojedinačne aminokiseline koje probavni sistem mora da izvuče iz celog proteina. Tokom procesa varenja, telo melje proteine u pojedinačne aminokiseline, a zatim te aminokiseline ulaze u krv. Nažalost, probavni sistem se ne nosi uvek dobro sa razgradnjom proteina. Na osnovu toga koliko se proizvod dobro apsorbuje u procesu varenja, procenjuje se njegova nutritivna vrednost. Hidroliza više puta povećava nutritivnu vrednost proteina.
Peptidi dobijeni razgradnjom proteina imaju nekoliko korisnih svojstava. Glavna prednost peptida je mnogo brža apsorpcija u poređenju sa originalnim proteinskim molekulom.
Idealna hidroliza proteina je razgradnja molekula proteina na originalne aminokiseline. Međutim, nije uvek potrebno razgraditi protein u pojedinačne aminokiseline. Da bi se povećala apsorpcija proteina, dovoljno je izvršiti delimičnu hidrolizu proteina.
U delimičnoj hidrolizi proteina, originalni molekul se razlaže na kratke lance od nekoliko aminokiselina koje se nazivaju dipeptidi i tripeptidi.
Isti proces drobljenja proteinskih molekula odvija se u našem digestivnom traktu, tako da gotovim proteinskim hidrolizatima gotovo nije potrebno vreme za varenje i počinju da se apsorbuju odmah nakon prijema.
Sofisticirana tehnologija za proizvodnju proteinskih hidrolizata značajno povećava njihovu hranljivu vrednost u poređenju sa konvencionalnim prehrambenim proteinima i koncentratima proteina.
Proces proizvodnje koji se koristi u našim laboratorijama da bismo napravili ekstrakte koji se koriste u našim preparatima je baš proces fermentativne hidrolize. Zbog toga su naši preparati visoko svarljivi, tj. imaju stoprocentnu snagu mora.
Nastavak sledi!
Mirijam Soldatović-Buneta Doktor More
Šta dođavola... Stajala sam u jednoj noći usred potpuno mračne kuhinje bosa na hladnim pločicama, napolju je pljuštala kiša, a...
Kako ojačati imuni sistem i brzo se otarasiti simptoma prehlade? Fukoidan jod naučni proboj u borbi protiv virusa...
Sedam stubova zdravlja Pravilna ishrana - zašto nije dovoljna? Prvi razlog Pravilna ishrana - zašto nije dovoljna? 1. razlog...
Fukoidan jod - naučni proboj u borbi protiv virusa I zašto uopšte počinjemo da se aktivno razboljevamo sa...